Monday, October 01, 2007

U PROTEKLIH MESEC DANA...

Evo me nakon nesto vise od mesec dana. Pomislio bi covek nista se nije desavalo pa se zato nisam javljao. Naravno, situacija je bila skroz drugacija – prvo smo trcali Kup trku na Srebrnom jezeru, pa zatim reprezentativni nastup na Balkanijadi u Turskoj, jos jedna Kup trka na Rajcu i proteklog vikenda – Prvenstvo Srbije u sprintu.
Da krenem redom – Srebrno jezero. Nov teren, nova karta i to bas onako kako ja volim – kao u Kiskunhalasu. Dve izohipse, uvalice, grebeni, mikro... Pobeda za izbijanje u prvi plan u Nacionalnom kupu.
Cinilo mi se da je taj nastup dobar za samopouzdanje pred predstojecu Balkanijadu, ali tamo su stvari isle drugacijim tokom. Na sprintu me je jedna greska kostala boljeg plasmana od 11. mesta (recimo da bih bio 7-mi), duge sam propustio sto je bilo pametno, a na srednjim napravio tek bolji nastup nego na sprintu ali dovoljno tek za 10. mesto. Ipak, cinjenici da sam iz dana u dan bivao sve bolji ide u prilog trka sa stafete u kojoj nismo imali plasman jer je Igor imao miss punching, pa smo bili diskvalifikovani. Moja korektno istrcana izmena je bila u senci te cinjenice.Tako mi je Igor vratio za proslogodisnji kiks u istoj disciplinina Balkanijadi u Makedoniji.
Istanbul je bio pravo osvezenje za Balkanska Prvenstva, pa je tako nakon organizacije ovog regionalnog takmicenja u Bugarskoj i u nasoj zemlji gde su trke i sama organizacija uvek na visokom nivou, Turska pravi pogodak.
Nakon Turske, odlazak na Rajac i na sad vec tradicionalnu trku Dan cistih planina. Tamo kao po obicaju – strmo, tesko i uzbudljivo... Igor ubedljivo pobedjuje ispred Core, ja zauzimam trece mesto ali bez obzira na to ja sam i dalje vodeci u Kupu s'tim da je pred poslednje kolo na novosdaskom Strandu apsolutno sve otvoreno. Milion kombinacija...
Juce smo imali Prvenstvo Drzave u sprintu u Bloku 45. Bilo je lepo, ali ce 30. septembar biti upisan crnim slovima u vaznije klupske datume OK Paracina. Ne zna se ciji je nastup bio losiji od nas cetvorice koji smo nastupili na trci – moj, Krletov, Tasin ili Milosev.
U eliti je pobedio Pop. To moze da bude zacudjujuce samo dok se ne baci pogled na stazu. Cista atletika. A ja na takvim trkama – nemam ni promil sanse. Ne zalim se. I treba biti tako. Sprint nikad i nisam dozivljavao kao svoju disciplinu, a pobede koje sam belezio u toj disciplini su mi utoliko draze. Sprint orijentiring je skroz drugi sport nego duge distance, recimo u kojima mnogo vise uzivam i koje mnogo vise volim da trcim.
Gledajuci rezultate, tj. splitove pre svega, prosto izgleda neverovatno kad pogledate recimo na jedan svoj prolaz a tamo pise da je to 51. vreme a da ste ukupno na 35-om mestu! Da ne znate o cemu se radi mislili bi da ste na nekom ultra jakom medjunarodnom takmicenju ili na svetskom prvenstvu. E, to se meni juce desilo na PRVENSTVU SRBIJE u sprintu. Tacnije, to su prolazi nakon 4-te kt. Posle trece kt sam bio na 2-om mestu, ali sam onda napravio gresku od 2 minuta i to je bio kraj moje trke... Do kraja sam uspeo da napravim dva najbolja prolaza i da popravim svoj plasman za 23.mesta da bi zavrsio trku van TOP 10, tacnije bio sam 12 sa 2.46 zaostatka za pobednikom. Bilo je 60-ak trkaca u seniorskoj kategoriji... Sjajna cifra.
Sjajno za srpski orijentiring...

Sledece nedelje, dakle dobijamo pobednike Kupa, a 14. oktobra zatvaramo zvanicnu sezonu orijentiringa u Srbiji Drzavnim Prvenstvom na dugim u Paracinu. E, to ce tek biti uzbudljivo...


No comments: